.

Eh da, sjajna je noc bila, ljetna noc, zaljubljeni parovi napolju,
okus toplog zraka napolju.
No nije mi do nicega bilo, dosadno i umorno je sve djelovalo.
Pa sam otisao do prijatelja u grad.
Rijetko se vidjamo a rijetko i budem u tom dijelu grada.
Prljave ulice, ljudi stalno u prolazu, ljudi se svadjaju.
Gomila mi je misli u glavi.
Sta radim ovdje? Cudni ljudi.
Ulazimo u jedan mali cudan kafic.
Stvarno je mali bio, mislim da manjeg nisam vidio.
Prozori su bili prekriveni daskama
i izgledalo je kao napusteni dom izvana.
Nikad nebih rekao da iza tih vrata nesto ima.
Nikad nebih rekao da ljudi znaju za to mijesto.
Nisam sada zapamtio kako se zove taj kafic ali nije bitno.
Cudno je bilo na pocetku, uglavnom stariji ljudi.
Oni koji izgledaju kao da nemaju nista.
Kao da su prozivjeli sve i svasta
i nista im vise ne treba osim alkohola.
Na svasta pomisljam kad ih vidim.
Tko ce vas pamtiti kad te nebude bilo vise,
ko ce te paziti kad ostaris, imas li dijece?
Da li oni znaju za tebe, gdje si i sta radis sada?
Ali svi su za druzenje, nitko nije bio neprijatan,
ipak su rekli pametnih stvari.
Kao ovo: "..idi odavde, nemoj biti kao ja, ja se kajem.."
Onda pricaju o starim sjecanjima, svi su otvoreni.
Nema tu glume i lazi, ipak svi oni imaju ono svoje,
ja sam ja, ti si ti.
Iako na prvi pogled nebih rekao to za njih.
Ali opet ne zelim zavrsiti kao oni.
I nevjerujem da cu zavrsiti tako.
Nije mi zao njih, svatko je kriv za svoj neuspjeh
i uopce na zalim nikoga.
Docu opet tamo, ipak je bilo i nasih mladih ljudi tamo
koji su nedavno doselili u Svedsku.
Svjeze balkansko meso haha. =)